novosti
“Olimpijske igre u Riju moja su misija!”
Iza Blanke Vlašić, dvostruke svjetske prvakinje i olimpijske doprvakinje u skoku u vis, je sezona djelomice uspješnog povratka na skakališta nakon ozljede Ahilove tetive. Kažemo djelomice jer usprkos tome što opet skakače preko dva metra, nije nastupila na Europskom prvenstvu u Zürichu, niti na svim mitinzima atletske Dijamantne lige. Sve to je kod nje samo još povećalo želju za povratkom na sam svjetski vrh, na kojem je godinama bila.
Nije tajna da su Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. trenutačno tvoj glavni cilj, skoro pa misija. Kakva su, zapravo, tvoja razmišljanja o tim Igrama i tvom nastupu na njima?
- Upravo je 'misija' prava riječ, budući da Rio ne mogu sa sigurnošću upisati u svoj kalendar planova. Nadam se da će me zdravlje poslužiti pa da OI dočekam u dobrom kontinuitetu treninga i natjecanja. Za sada je ta 2016. ipak predaleko, ali imam ju na umu!
Rio će biti tvoje četvrte Olimpijske igre i u tom ćeš trenutku iza sebe imati već 16 godina skakanja u svjetskoj konkurenciji. Zasiti li se ikada vrhunski sportaš vrhunskog sporta?
- Svaka godina nosi nove okolnosti, zato nikad nije dosadno. S obzirom na to da sam se dugo borila s ozljedama, moram priznati da mi se motivacija obnovila i zato se ne bojim za sebe u tom smislu. Naravno, stupanj motivacije je individualan. Za mene je sport uvijek bio puno više od posla, to je moj poziv i kao takav nije baš podložan motivacijskim mijenama. Sretna sam zbog toga.
Nismo baš prečesto čitali ili slušali tvoja razmišljanja o karijeri nakon sportske karijere. Možemo li te jednog dana očekivati u tvojoj farmaceutskoj struci ili, možda, u trenerskom pozivu, sportskom menadžmentu, u sportskim upravljačkim tijelima...?
- Nadam se da ću ostati u sportu na neki način. Kako će to izgledati, ne znam. Vjerujem da će se stvari otvoriti onog trenutka kad podvučem crtu. Do tada se ne bavim intenzivno takvim razmišljanjima.
Kakvo je, uopće, tvoje razmišljanje o uključivanju bivših vrhunskih sportaša u rukovodeća tijela klubova, sportskih saveza, olimpijskih odbora...?
- Mislim da je iskustvo vrhunskog sportaša nezamjenjivo i stoga jako korisno ako se jednog dana nađe na nekoj upravljačkoj poziciji. Ako uz to ima malo poduzetničkog duha i dar za komunikaciju s ljudima, rekla bih da imamo idealnog sportskog djelatnika.
Predsjednik Hrvatskog atletskog saveza od prije nekoliko dana je upravo predsjednik tvog kluba, splitskog ASK-a, Ivan Veštić. Što će, po tvom mišljenju, on donijeti hrvatskoj atletici? Očekuješ li, možda, kakve povlastice?
- Ne očekujem nikakav poseban tretman. U ostalom, kategorizacija sportaša je vrlo jasna, rezultat je taj koji donosi prevagu. Nadam se da će gospodin Veštić pomoći da naša atletika zauzme mjesto koje joj pripada u rasteru hrvatskih sportova pa će se samim tim i uvjeti popeti na višu razinu. Još je puno atletskih klubova koji nemaju adekvatne uvjete za trening. Teško je iz takve skromne situacije očekivati kvalitetne rezultate. Bilo bi lijepo kad bismo imali više vrhunskih atletičara koji su plod dobro organiziranog sustava, a ne plod truda nekolicine neumornih pojedinaca.
Jesu li te svih ovih godina hrvatske sportske institucije primjereno pratile? Imaš li trenutačno sve što trebaš za željeni povratak na svjetski vrh?
- Podrška mog kluba, grada, Hrvatskog atletskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora nikad nije bila upitna. Na tome sam im iznimno zahvalna.
Kada te možemo ponovno očekivati na skakalištima i na kakve rezultate da se pripremimo?
- Iduće godine je sve okrenuto ka Svjetskom prvenstvu u Pekingu. Ali za to natjecanje se pripremam danas. I tako iz dana u dan, pa kako bude. Ne usuđujem se više ništa najavljivati, niti se baviti očekivanjima. Radimo u dobroj vjeri da će vrhunski rezultati brzo doći, pa kako dragi Bog uredi...
Marin Šarec
